-Piše: BorivojeĆetković

Razlog da odustanem od najavljenog priloga o odnosu sada već bivšeg gospodara s njegovim najbližim saradnicima Svetom, Milicom i Filipom jeste zapanjujuća, drska i prijeteća diktatorova izjava da će on i njegov DPS „braniti Crnu Goru i iz šume ako zatreba”. Tako nam i treba. Da je pošao s vlasti onako kako je i došao (a došao je sa ulice uz pomoć DB-a Srbije i prevarenih radnika i naroda), to jest da je smijenjen masovnim socijalnim protestom obespravljenog, opljačkanog naroda, ne bi sada imao prilike da pominje odlazak u šumu i prijeti Cetinjanima. Hrabri sebe i svoje pristalice – značajne poluge vlasti ostale su kod njega kao predsjednika države. Ali, što je najbitnije, a to neće i ne može da shvati, za svoje gazde u Vašingtonu, Berlinu, Briselu i Londonu on je prošlost. Sada je bivši crnogorski gospodar, bez podrške Zapada, poražen na parlamentarnim izborima, i umjesto da počne trezvenije razmišljati, on prijeti opoziciji, i dalje sije mržnju među samim Crnogorcima. Nijesi valjda, Đukanoviću, mislio da ćeš upravljati Crnom Gorom onoliko dugo koliko je stolovao knjaz i kralj Nikola I Petrović – gotovo šest decenija?! Rečeno je: sve ima svoj početak i kraj – pa i tvoja tiranija. Kraj je morao doći: izvori tvoje moći (šverc, kriminal, korupcija, pljačkanje, ubistva) doveli su nužno do tvog kraja. Dakle, pljački i prodaji svega što je vrijedno u Crnoj Gori približio se kraj – za prodaju i lupežanje malo je ostalo.

I ti, poput starog gospodara, koji je iz izgnanstva 1918. godine podsticao Crnogorce na tzv. božićnu pobunu, kličeš koliko možeš: „A ko je Crnogorac neka kreće na Cetinje da brani tvoju i njihovu Crnu Goru”, i ako bude „zatrebalo i iz šume”.

Da li je odlazeći predsjednik mislio na komitsku pobunu nakon ujedinjenja 1918. godine ili na borbe vođene „po šumamama i gorama, naše zemlje ponosne” – ostao je nedorečen. Tzv. božićni ustanak su organizovali ljudi kralja Nikole, uz materijalnu, političku i vojnu pomoć italijanskih imperijalista, pretendenata na ovaj dio Balkana, koristeći teško socijalno i ekonomsko stanje u Crnoj Gori nastalo krivicom novostvorene države (na narod se nova vlast nije obrtala)... Poveo se pravi rat između zelenaša-komita (pristalica kralja Nikole) (pomagani od dijela naroda), s jedne strane, i s druge, vojske i žandarmerije Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i bjelaških, tzv. letećih četa. I jedni i drugi činili su svirepe zločine – raskol među Crnogorcima je još više produbljen. Nesrećno međusobno ćeranje i obostrano zatiranje ostavilo je teške posledice na naše međusobne odnose. Raskoli i sukobi će ponovo oživjeti krajem 1941. godine kada se poveo rat do istrebljenja između četnika i partizana – rat koji i danas traje. Podjele nikako da se prevaziđu. I baš zahvaljujući tim podjelama i podršci manjinskih naroda, držao si nas, Đukanoviću, trideset godina podjarmljene.

Ako si imao u vidu Narodnoslobodilački rat 1941–1945. godine, koji su vodili partizani, kod njih ti ne bi bilo mjesta. Sa svojim ogromnim bogatstvom (zna se kako si ga stekao) tamo ne bi imao šta da tražiš – prva partijska ćelija likvidirala bi te kao klasnog neprijatelja – završio bi u nekoj bezdanoj jami kakvih po Crnoj Gori ima dosta. Dozovi se pameti, bivši gospodaru – nijesi u prilici da prijetiš.

---